Ivan kaže

Ivan kaže

Ivan kaže

Da moram poći,

Do Slankamena

Tisom doći.

Kako da sa

Mosta pođem?

Plivajući

Ušće da prođem?!?

 Ne mogu...

Buđenje u pola tri...

U fabriku hrle svi...

To mi ne prija.

Gledanje svog lika

U gomili medijskih slika?

Meni ne prija.

Eh... Nemam ja kud!

Isto kao ni ti.

Niko od nas nije lud

Olako potonuti...

Ivan kaže

Da moramo poći,

Do Slankamenske

Banje doći.

Ako ovako 

Nastavim

Čamac ću da

Zaustavim.

Telefon zvoni u pola tri.

Zakazivani razgovori...

To mi ne prija.

Slikanje moga lika

Kao pejzaž krajolika...

Meni ne prija.

Eh... Iz Titela

Se ne može,

Sve i da si htela

Pobeći iz kože.

Visimo mi na dolmi,

Ponekad i kraj fontane.

Zavezani kao u rolni

Zavoja preko rane.

Možda ti je smešno,

Čitaš me površno,

Ali nii ti nemaš nade

Na kraju ove balade.

Budi te, u pola tri,

Zvuk alarma oštri.

To ti ne prija.

Svi dani istok oblika,

Linija života jednolika.

Tebi ne prija.

Ivan kaže

Ako nastavim ovako,

Do Slankamena

Ću doći lako...